RSS RSS

» Fondacija » Događaji/Projekti » “Dodir deteta” – pozorišna predstava u dobrotvorne svrhe

“Dodir deteta” – pozorišna predstava u dobrotvorne svrhe

Fondacija princeze Jelisavete organizovala je 19. decembra 1993. godine, u saradnji sa Pozorišnim centrom „Judžin O’Nil“ (Eugene O’Neill Theater Center) iz Nju Londona, država Konektikat (USA), dobrotvornu božićnu pozorišnu predstavu „Dodir deteta“ (Touch of the Child), po tekstu Maksa Šuvoltera (Max Showalter).

Princeza Jelisaveta, kao dete i sama izgnana iz svoje zemlje nakon puča od 27. marta 1941., ogranizovala je ovaj humantirani događaj sa nadom da će njeno angažovanje skrenuti pažnju javnosti na patnju dece na svim zaraćenim stranama u građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji. Princeza je uvek zastupala mišljenje da moć ljubavi prevazilazi snagu mržnje, a da su ljubav i saosećanje zajednički jezik čitave ljudske rase. Ne samo da su značenja komada “Dodir deteta” u skladu sa ovom životnom filozofijom princeze Jelisavete, već je predstava odabrana i sa nadom da će Princezino prisustvo na izvođenju dodatno naglasiti humanističke poruke teksta.

Hiljade dece ostale su bez roditelja u krvavim sukobima u bivšoj Jugoslaviji. Princeza Jelisaveta je ovaj dobrotvorni događaj organizovala nadajući se da će stanovnici Konektikata prepoznati da su ovakva deca – bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost – nevine žrtve užasnog rata, da će Amerikanci prozreti političke interese i slepe nacionalističke težnje, i uvideti da je ovim gladnim i bolesnim mališanima očajnički potrebna pomoć, nega i podrška.

Upravo iz tog razloga su u pozorištu, u kome je igrana humanitarna predstava “Dodir deteta”, bile postavljene specijalne korpe u koje su posetioci dobre volje spuštali odeću, hranu i igračke namenjene deci u pedijatrijskim bolnicama bivše Jugoslavije. Zahvalna za svaku pomoć, princeza Jelisaveta je posebno zamolila da se među igračkama nađe što više plišanih medvedića: “Deca Jugoslavije su sve izgubila, svoje domove, svoje porodice, domovinu. Ona pate od teškog post-traumatskog stresa. Detetu, koje je toliko toga preživelo, mnogo znači da noću zagrli mekog, plišanog medu.”